ODA BOLU
ODA BOLU Darivaću ti nebo pred strašnu oluju gromove i vjetrove što sve pred sobom nose munje koje paraju usamljena srca snove da ti haraju, da ti duša grca. Darivaću ti more što zahukatalo vri talase što odnose sve napuštene brodove darivaću ti morske trave otrovne, prkosne i grdobne koje na dno vuku da spoznaš kako se mre. Darivaću ti vjetrove besane i očajne što čupaju iz korijenja svo zemaljsko drveće da ti mira ne daju, u okna da ti kucaju smiraja da nemaš, u očaju svitanje da prizivaš. Sve ću ti te poklone staviti pod noge ohola od bola, očajna od ljubavi moja mržnja da te zatruje do granica van stvarnosti tvoje arterije u čvor Gordijev ću svezati da zanavjek u tvojim venama teče gorak pelin moga stradanja. Da me kao čudakinju u sjećanje pohraniš da se rodim nanovo bez imena tvoga da tvoje prokletstvo skinem s bića svoga košulju od kostreti bacim sa srca moga.